Tsunami
0

Turizam: Samo od sunca i mora ne može se više živjeti

Je li bilo “srpanjskih rupa” u broju noćenja i hoće li ovogodišnja turistička sezona biti rekordana ili samo na razini lanjske, pitanja su koja su zahuktala rasprave o stanju u turizmu. Naime, u srpnju nije bilo previše sunačanih dana, pa pola je mjeseca još trajalo Svjetsko prvenstvo u nogometu, što se sve navodno odrazilo i […]

Turizam: Samo od sunca i mora ne može se više živjeti

Je li bilo “srpanjskih rupa” u broju noćenja i hoće li ovogodišnja turistička sezona biti rekordana ili samo na razini lanjske, pitanja su koja su zahuktala rasprave o stanju u turizmu. Naime, u srpnju nije bilo previše sunačanih dana, pa pola je mjeseca još trajalo Svjetsko prvenstvo u nogometu, što se sve navodno odrazilo i na brojke.

Jedan od uzroka je i agresivniji povratak Turske na svjetsko tržiše, zatim Tunisa i već standardno Španjolske, kao turističke velesile, ali i Grčke, unatoč kataklizmičnim požarima. Potonje dvije su naime počele sezonu i s dampinškim cijenama pokušavajući nam uzeti dio turističkog kolača za 2018. Optimističke prognoze pak navode da će kolovoz sve to nadoknaditi i da se ipak možemo nadati odličnim rezultatima i brojkama. Međutim, hrvatski turizam, između ostalog, opterećuje i kronični manjak stručnjaka u ugostiteljstvu, ne pomažu ni povećane uvozne kvote radnika, te visoka stopa PDV-a, za koji se još ne zna hoće li biti smanjen bar za jedan posto. Ali ove je godine zbog sve masovnijeg iseljavanja ipak najviše u fokusu problem nedostatka radne snage što izaziva i brojne nesuglasice. Naime, nakon što je ministar turizma Gari Cappelli nedavno javno apelirao na poslodavce u turizmu da plaće jednokratno povećaju za 30 posto, u sektoru turizma nastali su poprilični šok i nevjerica. Zbunjeni su hotelijeri, udruge u turizmu, turistički konzultanti – pa čak i predstavnici sindikata – a većina se pita je li ministar Cappelli prije svojih hrabrih izjava za javnost pogledao financijska izvješća hotela pa planove o povećanjima plaća utemeljio na nekim konkretnim brojkama.
“Njegove izjave potpuno su deplasirane i ja ne razumijem odakle mu takve ideje. Poslodavci su itekako zainteresirani povećavati plaće svojih radnika, a razni dušebrižnici neka radije razmisle o načinima kako će srediti preskupu državu, umjesto da govore o plaćama. Primanja sigurno treba povećavati, ali je neshvatljivo da o tome na tako paušalan način govori netko tko o biznisu nema pojma. Radije neka se oni brinu o državnoj administraciji koja nas sve skupa uništava”, kritičan je u izjavi za Jutarnji list bio hotelijer Jako Andabak i vlasnik kompanije Bluesun.

PREMALE PLAĆE

Ostatak sektora o tome govori u nešto odmjerenijem tonu, ali svi se slažu da su izjave ministra Cappellija ipak izašle iz uobičajenih okvira. “Ne znam što bih rekao, ta je izjava u najmanju ruku čudna. U srcu sezone izjavljivati kako bi hotelijeri plaće jednokratno trebali povećati za 30 posto za posljedicu može imati isključivo unošenje nereda u sektor koji se ionako bori s pomanjkanjem radne snage. Ministar našim zaposlenicima zapravo sugerira kako hotelijeri mogu, ali ne žele povećati plaće radnika, što nije točno niti je za sektor dobro”, poručio je predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske Ivan Sabljić, sugerirajući da bi pitanje povećanja plaća radnika trebalo biti dio velikog paketa u sklopu kojeg treba razgovarati o poreznom rasterećenju, smanjenju pojedinih nameta, a onda naravno i poboljšanju uvjeta rada zaposlenika, čega je visina plaća također značajan dio.
“Zašto ministar više ne govori o količini novca koju su hotelijeri investirali samo ove godine, a što je preduvjet za stvaranje radnih mjesta? Povećanje plaća ne može se riješiti kroz smanjenje generalne stope PDV-a s 25 na 24 posto, nama treba sustavno rješavanje problema koji postoje u turizmu”, poručuje Sabljić. O tome najbolje svjedoče sami hotelijeri, koji kažu da već sada bilježe iznimno visok udio troškova rada u poslovanju hotela.
Ministar Cappelli ipak inzistira na tome da poslodavci u sektoru turizma mogu isfinancirati povećanje plaća u iznosima od 30 posto za što temelj pronalazi u financijama hotelijera, čije brojke tumači drukčije od dijela sektora.
Nadalje, ministar turizma Gari Cappelli izjavio je da Hrvatska kao članica EU-a ne može subvencionirati aviokompanije pa nuditi ljetovanje s prijevozom i smještajem za 400 eura, kao što to radi Turska ili neke druge države nečlanice, te da će i Turska kroz godinu-dvije morati prestati s tom praksom. Ta je zemlja, naime, poznata po vrlo niskim cijenama aranžmana koji uključuju i avioprijevoz i smještaj u nekom od mnogobrojnih turskih resorta. Stručnjaci također smatraju da bi Hrvatska, kada bi radila nešto slično, samo izgubila.
Siniša Topalović, direktor hrvatskog ureda konzultantske tvrtke Horwath HTL, koja je specijalizirana za savjetovanje u turizmu i hotelijerstvu, navodi da su Hrvatska i Turska suštinski razvile različite modele turističke ponude i da su ovi primjeri low cost paketa od 400 eura ekstremni primjeri koji bi predstavljali samoubojstvo za hrvatski turizam.
“Čarteri za Tursku pune se na dnevnoj bazi, goste se vodi u resorte niske do srednje kvalitete, no onda se unutar destinacija stvara dodatna potrošnja kroz potrošnju u destinaciji – restorani, zlato, ćilimi, zabavni parkovi, izleti i slično. Jeftini se aranžmani zapravo temelje na pristupu da se gosta dobije u destinaciju, a da potom on dodatnom potrošnjom stvara ekonomski učinak”, rekao je Topalović te još dodao i ovo:
“Ono što je poseban problem prošle, ali i ove godine, jesu povećane cijene hotelskog smještaja koje nije pratilo adekvatno podizanje kvalitete usluge, što je tržište i prepoznalo pa je u pojedinim destinacijama došlo do usporenog bookinga. Dakle, briga o odnosu vrijednosti za novac opet postaje ključna jer su se na tržište vratile brojne destinacije koje su zbog terorizma i političkih nestabilnosti bile posljednjih godina izvan fokusa.”

OGRANIČENI KAPACITETI

I dok se Turska nakon dvije godine problema vraća na tržište, Hrvatska je u drukčijoj situaciji. “Hrvatska mora inzistirati na daljnjem rastu kvalitete i cijena, to će osigurati i povećanje tržišnog udjela. Ne možemo rasti u noćenjima kad imamo ograničenje kapaciteta. Zasad nam nisu potrebne niske cijene, već dobra kvaliteta i dobar marketing koji će nam osigurati tržišnu vidljivost”, zaključio je Neven Ivandić s Instituta za turizam.
Jedna od tema nedavne diskusije bila je i mjerenje utjecaja turizma na bruto domaći proizvod gdje su sudionici nastojali kroz različite modele izračuna doći do što točnijih podataka. Iako se u medijima često čuju hvalevrijedni rezultati, nameće se pitanje koliko su oni točni i koji su sve parametri uzeti prilikom njihova izračuna. Vrlo zanimljivu konstataciju dao je dr. sc. Maroje Lang, glavni savjetnik u Sektoru za istraživanje Hrvatske narodne banke, koji navodi da od jedne kune zarađene u turizmu stvarna dobit iznosi samo oko 30 lipa, jer kada se odbije sve ono što je uvezeno, ostaje da je dobit tek neposredna usluga. “Malo je zemalja, ako ih uopće ima, koje bi svoj ekonomski razvoj mogle i smjele bazirati na turizmu, pa se tako nameće i pitanje koliko Hrvatska svoj razvoj može podrediti turizmu i koliko je to uopće dobro za nju. Svakako da je turizam značajna privredna grana, ali ako se on bude usmjeravao na način na koji je Španjolska razvijala svoj turizam, a upravo takav model je najsličniji u Hrvatskoj, onda je za očekivati da će se Hrvatskoj dogoditi i slična sudbina Španjolske s tim da treba imati u vidu da je Španjolska snažna turistička velesila, pa bi njezina sudbina za Hrvatsku bila pogubna. Iako španjolski turizam ima najveći broj noćenja i prihod, a u turizmu zapošljava oko dva milijuna zaposlenika, ona je i dalje država s velikom nezaposlenošću i velikim odljevom mladih i obrazovanih Španjolaca. Način rentijerskog turizma kakav je u Hrvatskoj najviše zastupljen za posljedicu ima otvaranje najslabije plaćenih radnih mjesta, a što za posljedicu ima dodatno iseljavanje visokoobrazovane strukture hrvatskih građana. Nažalost, u medijima se tako često može čuti kako su mjesta sobarica, konobara i kuharica zanimanja budućnosti za hrvatske građane. Želimo li takvu budućnost Hrvatskoj?” pita se Lang.
Stručnjaci su složni i u mišljenju da se hrvatski turizam, napose onaj jadranski (kontinentalni je neka druga priča) treba podići na što višu razinu te da je aktivan kroz cijelu godinu, a ne samo u tri ljetna mjeseca. Na taj način moguće je kroz dodanu vrijednost otvarati nova kvalitetnija radna mjesta i zadržati mlade u Hrvatskoj, a izbjeći masovni turizam koji neizbježno dovodi do ekološke devastacije prostora i najmanju zaradu.

Umjesto masovnosti kvaliteta

Neven Ivandić s Instituta za turizam također smatra da je put Hrvatske isključivo u kvaliteti, a uz to navodi da nema razloga ići na niže cijene. “Prvo, mi nemamo ni približan broj hotela kao Turska, kojoj smještaja ne nedostaje. S druge strane, Hrvatska je na vrlo visokom stupnju iskorištenosti smještaja, što hotela, što privatnog smještaja, pa nema razloga za toliko spuštanje cijena. Ne bismo dobili puno više gostiju snižavanjem cijena. Mi moramo ići na višu kvalitetu i više cijene, trebamo imati visokokvalitetne ljude u turizmu koji su visoko plaćeni”, rekao je Ivandić. Zemlje koje se poput Turske, kaže, probijaju na tržište sad koriste dodatne marketinške aktivnosti kako bi ponovno bile konkurentne. No, na pitanje hoćemo li se s Turskom natjecati s cijenama ili kvalitetom, Ivandić prije navodi kvalitetu.

PODIJELI NA:
  • googleplus
  • linkedin
  • tumblr
  • rss
  • pinterest
  • mail

Napisao tsunami

Komentirano 0 puta

Komentiraj

Svrbi jezik, ha?
Tipkaj!

Leave a Reply