Tsunami
0

Turizam po hrvatski: Hoće mir i novac, neće buku i golotinju

Nikada se tako kao ove godine lokalni političari, javnost i pojedini mediji nisu obrušili na navodno razularene turiste, naročito u popularnim jadranskim odredištima. Čak i britanski tabloid Sun piše o mukama hrvatskih vlasti koje vode bitku s britanskim turistima koji hodaju polugoli, izazivaju nerede, opijaju se, ne poštuju pravila…, pa su lokalne vlasti na jadranskoj […]

Turizam po hrvatski: Hoće mir i novac, neće buku i golotinju

Nikada se tako kao ove godine lokalni političari, javnost i pojedini mediji nisu obrušili na navodno razularene turiste, naročito u popularnim jadranskim odredištima.
Čak i britanski tabloid Sun piše o mukama hrvatskih vlasti koje vode bitku s britanskim turistima koji hodaju polugoli, izazivaju nerede, opijaju se, ne poštuju pravila…, pa su lokalne vlasti na jadranskoj obali uvele dodatne policijske snage kako bi dovele u red turiste koji stvaraju kaos na Hvaru i u Novalji. Gradonačelnik Hvara Rikardo Novak prozvao je britanske turiste jer “povraćaju po gradu, uriniraju na svakom uglu, hodaju bez majica, spavaju na gradskim površinama, bauljaju okolo i ne znaju za sebe, stvaraju buku i nered, izvan kontrole su”, prenosi britanski tabloid.
Sun potom piše kako je prošlog tjedna pijani Britanac (24) uhićen nakon što je na Austrijanca (22) nasrnuo bocom i ozlijedio mu nogu. Britanac je noć proveo u policijskog postaji, a slijedi mu kaznena prijava za remećenje javnog reda i mira. Također, Sun podsjeća da je ranije ovog mjeseca pijani britanski turist snimljen kako se odjeven kao terorist, s maramom na glavi i lažnim bombaškim prslukom, šeće Hvarom. Prema spomenutom tabloidu, još se ne zna koliko je Britanaca posjetilo hrvatske otoke ovog ljeta, ali ta je brojka lani iznosila 554.185 gostiju.
I gradonačelnik Novalje, na otoku Pagu, Ante Dabo žali se na turiste, posebice britanske: “U meni se izmjenjuju osjećaji tuge, gorčine i odgovornosti kao gradonačelnika grada koji je obeščašćen i ponižen barbarizmom i nekulturom značajnog dijela mladih gostiju iz Engleske”, prenosi Dabinu izjavu The Sun.
“Sama činjenica da su engleski gosti za naše prilike izrazito visoke platne moći nikome, pa ni njima, ne daje za pravo da se ponašaju na ovakav način koji domaće stanovnike ostavlja gotovo bespomoćnima pred naletom primitivizma, golotinje, pijanstva i razularenosti koju pokazuju ulicama našeg grada i u apartmanima koje iznajmljuju i koriste u našem gradu”, kazao je Dabo te dodao: “Pitam se kao gradonačelnik mogu li se ti isti mladi nekažnjeno ponašati ovako divlje u svojoj zemlji ili bi zbog ovakvog ponašanja bili promptno i strogo kažnjeni?”
U sličnom tonu tekst o ludim provodima na Hvaru prije nekoliko dana objavljen je i u The New York Timesu. Autor se raspisao u reportaži pod naslovom “Hrvatski otok želi turiste koji se ne ponašaju loše”. Inače, šetnja Hvarom u kupaćem kostimu od sredine srpnja košta 600 eura. Kratke hlače i suknja, bez majice, prekršaji su teški 500 eura. Žene u takvoj kombinaciji neće spasiti ni gornji dio badića. Za jelo i piće na javnim površinama globa je 700 eura, a tolika je kazna i za izležavanje na hvarskim ulicama. Tamošnje goste dočekuju upozoravajuće ploče s pozivom na ćudoredno ponašanje i porukom “Štedite svoj novac i uživajte na Hvaru”.

DRAKONSKE KAZNE

S dvojbenim ponašanjem stranih turista suočava se i Dubrovnik. Tako od lani šetnja Stradunom nedolično odjevene goste stoji tisuću kuna, a još prije toga na isti problem upozoravano je i na Krku. Hvar je, međutim, prvi po drakonskim iznosima. I dok gradonačelnik Novalje ustaje protiv “barbarizma i nekulture” mladih stranaca, policija i Zakon o javnom redu – u kojemu su kazne, usput rečeno, još izražene u njemačkim markama – očito nisu dovoljna brana. No, mnogi se pitaju gdje je granica onoga što samo turističko mjesto treba zabranjivati? Je li kupaći kostim zaista grijeh ravan prolasku kroz crveno svjetlo? Još se ne zna je li koja kazna na Hvaru naplaćena, ali su na društvenim mrežama kazne podijelile komentatore u dva tabora.
– Ne znam baš je li iznos hvarskih kazni ekvivalent samom prekršaju… Čini se da to onima koji su takve kazne propisali nije velik novac… Mimo toga, red treba postojati, turisti bi se ipak morali znati pristojno ponašati. Uostalom, ne može se biti toliki oportunist i dopustiti sve zbog novca – ocjenjuje marketinški stručnjak Boris Malešević te dodaje: “Kazne za takve stvari su i odraz mentaliteta lokalne zajednice, koje on da tako kroje stupanj čednosti u svome mjestu. Neke sredine imaju viši prag tolerancije, neke niži, ali ostaje činjenica da ima i drugih turističkih zemalja u kojima ne možete hodati ulicom u kratkoj suknjici i grudnjaku. Osim toga, Hrvatska se ne brendira u turizmu kao zemlja potpunih sloboda, zar ne! U tom svjetlu, takvi su potezi O.K.” smatra Malešević.
Ni prvi čovjek domaćeg turizma Gari Cappelli ne prigovara strogoći prema nepristojnim gostima, a ne želi se ni miješati u lokalne odluke.
– Svaka destinacija sama određuje kakav turizam želi; obiteljski, luksuzni, zabavni i sl., a sukladno tome jedinice lokalne samouprave kreiraju turističku politiku i pravila ponašanja te ostala prava i obveze lokalnog stanovništva i turista na tom području. Svakako da pravila moraju biti u skladu s Ustavom i zakonima, čega se lokalne samouprave, vjerujem, i pridržavaju – kaže Cappelli.
Ni poznatoj psihologinji Mirjani Krizmanić kazne nisu simpatične:
– Hvala dragom Bogu da sam dovoljno stara da ne budem u prilici tako grozno pogriješiti. Jesam za granice, naravno da nije pristojno doći na ručak, večeru ili u muzej u bikiniju. To mi smeta više iz estetskih razloga nego iz neke čednosti. Nekih slika je pristojno poštedjeti ljude oko sebe. Ne može se biti gol tamo gdje to nije predviđeno. Ali, 500 eura zato što je netko na moru, usred ljeta, u kupaćem kostimu? Ili bez majice? To može smetati samo crkvenim strukturama… – smatra psihologinja Krizmanić, koja kaže da bi za ekstremne slučajeve i kazna od 50 eura bila dovoljna te dodaje: “I to samo ako se gosta prvo upozori. Eto prilike da se zaposli nezaposlene.”
Naravno, ima i gradova na Jadranu koji toleriraju šetnju u odjeći prikladnoj za plažu. Primjerice, Makarska, na +38 °C, ne mari ako se “šunke” po gradu cvrlje i tako bilježi rekorde. U ljetovalištima na Makarskoj rivijeri, prema informacijama iz turističkih ureda, ljetovanje nastavlja više od 65.000 gostiju.

DO EURA, ALI BEZ TURISTA? NE IDE

Vratimo se ponovno do Hvara. Naime, taj je naš najturističkiji otočni grad podijeljen na one kojima ne smeta da mladi iz cijeloga svijeta zapartijaju do zore, jer “novac je novac”, i na građane koji iznajmljuju apartmane gostima željnima mira i spokoja maloga mista.
– Nemamo mi ništa protiv mladih turista, nemamo ništa ni protiv zabave, samo tražimo da ih se izmjesti negdje odakle neće maltretirati ostale građane i naše goste. Nisu svi došli na Hvar tulumariti i opijati se, dapače, većina dolazi da bi se odmorila, premda je sve više onih koji pitaju samo gdje je party – kažu pojedini Hvarani.
No, bivši gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić je tolerantniji. “Pa gdje to ima da se grad čuven po turističkoj ponudi buni protiv svojih gostiju?” pita se Bebić.
Problem je zapravo višeslojan i puno dublji, tvrde upućeni u turistički razvoj i događanja. No valja, navode, nikad ni po čemu ne bi bila zanimljiva i važna apsolutno nikome, osim samoj sebi, da se tom mjestu prije petnaestak godina nije dogodila plaža Zrće, koja je u međuvremenu izrasla u globalno popularnu i razvikanu destinaciju partijanerskog turizma. A slično je i s turističkom ekspanzijom Splita koji je svoj bum doživio s prvim Ultra Festivalom.
To znači da Novaljom, gdje stalno živi oko 3000 stanovnika, od po četka lipnja do kraja kolovoza ili sredine rujna, među ostalima, protutnje desetci i desetci tisuća mladih iz cijelog svijeta željnih razuzdane zabave i odmora, i u tom i okolnim otočnim mjestima u tri mjeseca ostave desetke i desetke milijuna eura. Ne ostave ih, naravno, samo u klubovima na plaži Zrće, nego i po novaljskim restoranima, kafićima, prodavaonicama, suvenirnicama, hotelima, hostelima, privatnom smještaju, javnim ustanovama… Iz toga proizlazi da jedan dio tog golemog novca – osim u blagajnama privatnika i u državnoj blagajni – završi i u budžetu Grada Novalje. Uostalom, upravo zahvaljujući klubovima na Zrću i njihovim gostima iz inozemstva, Novalja se u proteklih deset-petnaest godina u infrastrukturnom pogledu i u pogledu životnog standarda svojih stanovnika razvila snažnije negoli u prijašnjih pedeset ili šezdeset godina. A nije tako moralo biti: mogli su stanovnici i vlastodršci Novalje još onomad kazati da ne žele ni klubove, ni strane partijanere, ni njihov novac, da neće ni turizam, ni gužvu, ni razvoj gradske infrastrukture, nego da žele ostati mirno i zaostalo otočno selo u kojemu malobrojni stanovnici preživljavaju od stočarstva, ribarstva i državne službe, navode upućeni.
I Al Jazeera se raspisala o “paklu” u kojemu žive građani Novalje te se, između ostalog, pita: “Gdje su policijska izvješća o izgredima, nasilju, neredima, ozlijeđenima, uhapšenima? Koliko je tih strašnih Engleza u proteklih desetak godina završilo u pritvoru zbog divljanja, kolikom broju njih su izrečene ovakve ili onakve kazne? Zašto policija ne dođe u Novalju i pohapsi onih 200 londonskih dilera – pritom, naravno, crnaca – koji, po Dabi, operiraju u tom gradiću? Umjesto, dakle, da radi svoj posao, to jest da organizira život u gradu – za što na raspolaganju ima i zakone i novac – gradonačelnik Dabo odlučio se za apsurdnu javnu kuknjavu, populističko prodavanje magle, jeftino skupljanje političkih bodova i turističku politiku koja stane u pet riječi: Ne može se tako više”, navodi u vrlo oštrome tonu Al Ja zeera.
Za razliku od Al Jazeere, koja Zrću i Dabi dijeli lekcije, hrvatski politolog Jure Vujić upozorava i na širi kontekst: “S pravom se može reći, a pogotovo u turističkoj sezoni, da su festivalizacija i komercijalizacija kulture danas jedni od najvećih zagađivača ne samo fizičkog okoliša nego i estetsko-mentalnog prostora… Granica između zabave i kulture (kulturne industrije entertainmenta), kao narativni identitet i odgojna kategorija, pomalo je nestala jer je kultura u funkciji tržišne promocije nečega, tako da je došlo do protuprirodnog poistovjećivanja između kulturnog diskursa i robe”, zaključuje Vujić.

COPACABANA
Najseksi plaža u Hrvatskoj

Iako se više priča i piše o plažama na Jadranu, osječka Copacabana možda je najzanimljivija plaža u zemlji. Fotografije koje redovito stižu s obale Drave dokazuju da se tamo nalaze najljepše cure i najzgodniji frajeri, a zabava nije ništa manja nego na razvikanijim destinacijama. Pa su brojni Osječani i ovog ljeta osvježenje od vrućina pronašli na kupalištu Copacabana, a oni koji se nisu samo željeli kupati i sunčati, rekreirali su se na plaži. Mnogi su tražili bar malo osvježenja i uz Dravu. Bila je velika gužva i tražio se metar više za još koji ručnik. Osječanke nisu imale nikakvih problema vidjevši fotografe jer su brojne u vrhunskoj formi i fotografija u bikiniju im ove godine zasigurno ne zadaje glavobolju.

PODIJELI NA:
  • googleplus
  • linkedin
  • tumblr
  • rss
  • pinterest
  • mail

Napisao tsunami

Komentirano 0 puta

Komentiraj

Svrbi jezik, ha?
Tipkaj!

Leave a Reply