Tsunami
0

Kapitalizam je za mnoge Hrvate i dalje simbol groznog sistema u kojem se radnici izrabljuju

Proteklog tjedna u njemačkom Trieru obilježena je dvjestota godišnjica rođenja Karla Marxa. U povodu toga u tom je gradu, inače Marxovu rodnom mjestu, otkriven divovski spomenik, dar Narodne Republike Kine. Uglavnom, Nijemci, ali i mnogi Europljani, čak eto i briselski čelnici (hrvatske poklonike Marxa nećemo spominjati!), autoru “Kapitala” i “Komunističkog manifesta” i danas odaju počast, […]

Kapitalizam je za mnoge Hrvate i dalje simbol groznog sistema u kojem se radnici izrabljuju

Proteklog tjedna u njemačkom Trieru obilježena je dvjestota godišnjica rođenja Karla Marxa. U povodu toga u tom je gradu, inače Marxovu rodnom mjestu, otkriven divovski spomenik, dar Narodne Republike Kine.
Uglavnom, Nijemci, ali i mnogi Europljani, čak eto i briselski čelnici (hrvatske poklonike Marxa nećemo spominjati!), autoru “Kapitala” i “Komunističkog manifesta” i danas odaju počast, bez obzira na činjenicu što je za mnoge Karl Marx bio i ostao (svojim djelima) najveći neprijatelj kapitalizma i što je njegov “realni socijalizam” propao skupa s padom SSSR-a, i što su Marxovo učenje Kinezi “prekodirali” u svoj “komunistički kapitalizam”, da o Sjevernoj Koreji i Kubi i ne govorimo.
Bilo kako god, obljetnica rođenja Karla Marxa može se uzeti i kao prigodan ulazak u temu kapitalizam i antikapitalizam, kojom se bavimo u ovom izdanju Magazina. Posebno zato što je i kod nas, u Hrvatskoj, Marxov duh, makar i neizravno, još vidljiv, odnosno manifestira se ne kroz optiku ideologije (premda ima i toga) nego kroz otpor kapitalističkom gospodarastvu, kroz svojevrsnu anitkapitalističku, a time i antipoduzetničku klimu, što neugodno priziva u sjećanje “realni socijalizam” u kojemu se država ima za sve brinuti, a ljudi “lagodno” živjeti u utopiji koja im osigurava “malo rada, a puno hlada.”
Dakle, o antikapitalističkom sindromu je riječ, koji koči, usporava i opstruira svaki, pa i hrvatski “model” razvoja i investicije, s obzirom na to da više nismo u socijalizmu nego u kapitalizmu, kakav god on danas bio, neoliberalni ili klasični, tradicionalni.

KOČNICE PROSPERITETA

Onda, kako to sve skupa izgleda danas u Hrvatskoj? Uglavnom, nimalo sjajno, a na konkretnim primjerima izuzetno obeshrabrujuće.
– Hrvatska ima potencijala, ima vrijedne ljude, ali treba prekinuti dugogodišnju krizu upravljanja i jednosmjerne komunikacije. Najveći su uteg za poduzetnike stalne izmjene zakona, administrativne barijere i prevladavajuća antipoduzetnička klima – kazao je i predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.
A otkud u Hrvatskoj toliko ukorijenjena antipoduzetnička pa i antikapitalistička klima? Možda je odgovor na to pitanje najbolje sažeo Mario Nakić, poduzetnik i osnivač Liberala. Kako je naveo, a objavio Poslovni dnevnik, istraživanje organizacije Global Entrepreneurship Monitor (GEM) pokazalo je da je Hrvatska pri začelju europske ljestvice po poduzetničkom kapacitetu. Dok, primjerice, u Finskoj i Irskoj 84 % građana smatra da poduzetnici uživaju najviši društveni status, kod nas tako smatra samo 46 %. U Hrvatskoj samo 24 % odraslih vidi priliku u poduzetništvu dok je u Švedskoj takvih 78 posto. To su goleme razlike koje još jednom potvrđuju da kod nas vlada antipoduzetnička klima. Ona je glavna kočnica gospodarstva i prosperiteta, a da bismo se mogli s njom uhvatiti u koštac, prvo moramo razumjeti njezine korijene i uzroke.
Hrvati su 45 godina proveli u strogo kontroliranom socijalističkom sistemu s centralnom, planskom ekonomijom u kojemu se njegovao kolektivistički duh, a gušio individualizam. No, antikapitalistički mentalitet, budimo iskreni, postoji diljem svijeta, pa i u SAD-u i Velikoj Britaniji. Samo što je tamo on slabije izražen, odnosno gaji ga manji dio stanovništva, a može prevladati samo u kratkim etapama. To se dogodilo triput u posljednjih stotinu godina: tijekom Velike depresije, tijekom i netom nakon 2. svjetskog rata te u vrijeme posljednje svjetske krize 2008.-2009. i još godinama nakon nje. Iako je svaka ekonomska kriza izazvana nekom državnom intervencijom, narod kad se nađe u financijskim i egzistencijalnim problemima okrivit će kapitalizam i pitati se bi li možda bilo lakše u nekom drugom sistemu. Što je još zanimljivije, takav stav u isto vrijeme zauzmu i intelektualci. Taj fenomen je dublje obradio austrijsko-američki ekonomist Ludwig von Mises 1956. godine u knjizi “Antikapitalistički mentalitet”. Ono što je sigurno, na Zapadu takvo raspoloženje dolazi u valovima i traje samo nekoliko godina, a kod nas prevladava non-stop već više od 70 godina.

PROFIT SE SMATRA ZLOM

Narodi koji se uspješno odupiru antikapitalističkom mentalitetu, mahom najbolje prosperiraju. Švicarska je danas zemlja s najviše bogatstva po stanovniku, a upravo Švicarci tradicionalno njeguju kulturu mira, neovisnosti, slobodne trgovine i malog poduzetništva. Hrvati vole primjer skandinavskih zemalja, ali skandinavski ekonomski model ima u svojoj srži jednu od osnovnih pretpostavki – snažnu obranu i zaštitu privatnog vlasništva, poštovanje potpisanih ugovora i lakoću poslovanja. Kod nas, s druge strane, osoba koja pokrene posao u startu se gleda kao potencijalni kriminalac i netko tko je “sigurno tu da iskorištava radnike i prevari državu”, obrazložio je Mario Nakić.
I na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu objašnjavaju fenomen tzv. antipoduzetničke klime. Kažu da je problem nastao zbog tajkunske privatizacije i činjenice da su mnogi radnici izgubili svoja prava. “Mi smo ranije društveno vlasništvo pretvorili u državno, a državno u privatno. To očito nije baš izvedeno na najbolji mogući način. Tako da se poduzetništvo najčešće gleda u negativnom kontekstu, a ne vide se pozitivne strane poduzetništava. Ali, naime, ako nema razvijenog poduzetništava, nema ni porasta zaposlenosti u Hrvatskoj”, pojasnila je Marjana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Ekonomist, poduzetnik i investitor Nenad Bakić naglašava: “Ljudi osnivaju tvrtke da bi zaradili, a ne izgubili! Čak i u Hrvatskoj.” Zašto se onda stvara antipoduzetnička i antikapitalistička klima, odgovara: “Profit se u našem društvu smatra zlim, a gubitak često dobrim. A Churchill je rekao: ‘Socijalisti misle da je dobit grijeh, a ja mislim da su gubitci grijeh!’ Zašto je socijalističko društvo zlo, a kapitalističko puno bolje? Za Hrvate su to teška pitanja, ali samo zato što si na njih nisu ni pokušali odgovoriti. Jasno, mnogi će ovdje prestati čitati: početak će im biti dokaz koliko je kapitalizam zao, čim se i ovdje može tvrditi suprotno. Ključni pojam je dobit. Međutim, u Hrvatskoj vlada fetiš gubitka, kao što Srbi imaju fetiš vojnih poraza. A suverenitet se može izgubiti vojnim porazima ili gubitkom. Mi smo svojim gubitcima na pragu gubitka suvereniteta, ali fetiš ne posustaje!… Gospodarstvo je darvinistički sustav i preživljavaju najprilagođeniji. U svim je područjima ljudske djelatnosti konkurencija sve žešća, uz rijetke izuzetke. To se odnosi na inovacije u proizvodima, načinima proizvodnje, ali i u ekonomiji razmjera. Oni koji ostvaruju veću dobit, mogu više investirati i biti jači, pa istisnuti ili preuzeti one koji imaju manju dobit. Tu su dvije važne okolnosti. Konkurencija je sve jača, pa je dobru dobit sve teže ostvariti, a s druge strane, bogatstvo svijeta se brzo povećava pa oni koji uspiju, uspijevaju sve jače”, ističe Bakić.
Česta je fraza o “nepoštednom” kapitalizmu. Ali nema “poštednog” kapitalizma. U svojoj naravi preživljavanja najprilagođenijih, on je nepoštedan. Ali kad govorimo o “kvaliteti” kapitalizma, radi se o kvaliteti društva koje unutar njega funkcionira. Kao što narod uglavnom ima vlast kakvu zaslužuje, tako je i kapitalizam kakav ima uglavnom odraz njegova nacionalnog trenutka. Pa nije nam nitko drugi, nego mi sami, izabrao vlast kakvu smo imali, a koja je omogućila monstruozne privatizacije devedesetih! Niti je Šveđanima itko drugi, doli njih samih, odabrao niz državnih uprava koje su omogućile razvoj kapitalizma kakav imaju. Oni možda imaju “socijalnu” državu, ali samo zato što njihov čvrsti kapitalistički sustav proizvodi dobit.

TRAUMATIČNA PRIVATIZACIJA

Na žalost, Hrvati u ovih dvadesetak godina nisu uspjeli iznjedriti neku respektabilniju poduzetničku klasu i to je svakako jedan od razloga zašto Hrvatska nije među uspješnijim tranzicijskim zemljama. Pritom treba priznati da poduzetnicima nije naruku išla ni trajno antikapitalistička klima u Hrvatskoj. Hrvati su početkom devedesetih željeli samostalnu državu, ali socijalizam nije bio ni blizu nepopularan kao Jugoslavija. Traumatična privatizacija dodatno je uvjerila većinu građana da je kapitalizam loš i nepravedan sustav, a zato su na zao glas došli i poduzetnici. No, i oni sami konstantno daju povoda za produbljivanje sumnjičenja prema njima. Malo ih je koji su pokrenuli nov, velik posao, zaposlili puno ljudi i pritom izvršavajući obveze prema državi radili za opće dobro. Većina ih je tek preuzela postojeća poduzeća i ako je bilo sreće, nije ih upropastila.
Dok su mnoge istočnoeuropske zemlje radikalno raskrstile sa socijalističkim nasljeđem i uspješno provele privatizaciju državnih poduzeća (npr. Estonija, Poljska, Češka, Slovačka…), kod nas je riječ “privatizacija” jedan od najvećih bauka! Imamo još uvijek više stotina poduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu države i snažan otpor u narodu, među radnicima i prvenstveno sindikatima javlja se čim se spomene da država možda ne bi trebala imati veze s njihovim upravljanjem. Dakako, takvom je raspoloženju pridonijela pljačka koja se dogodila 1990-ih pod okriljem države i tadašnje vlasti, no to ne može biti vječni izgovor za neutemeljenu mržnju prema privatnom vlasništvu u odnosu prema državnom.

Potrebna nam je drugačija kultura i razvojni model

– Hrvatskoj preostaje mnogo obrazovanja i primjene dobrih praksi. Prvo trebamo znati da smo već jako zakasnili. S malim pomacima smo i dalje daleko od onih koji su nas prestigli. Uz velike ambicije prvo trebamo pretjecati svoj dosadašnji sustav vrijednosti i onda početi usvajati dobre vrline da bismo na dugi rok nešto počeli postizati. Nema tu slučajnosti, odgađanja i isprika koje slušamo stalno. Samo mnogo ambicija i prevlasti zdravog razuma. Hrvatski obrazovni sustav će zato imati mnogo posla u stvaranju drugačije kulture i razvojnog modela – naglašava Daniel Hinšt iz Centra za ekonomske analize.

PODIJELI NA:
  • googleplus
  • linkedin
  • tumblr
  • rss
  • pinterest
  • mail

Napisao tsunami

Komentirano 0 puta

Komentiraj

Svrbi jezik, ha?
Tipkaj!

Leave a Reply