Tsunami
0

Hrvatska dobrih i loših vibracija: Je li probleme moguće rješavati samo u ozračju optimizma?

Pitanje koje se sve češće postavlja i u javnom političkom prostoru jest imamo li u Hrvatskoj trenutno više razloga za optimizam ili pesimizam. Vlada je stava da treba poticati optimizam jer, ističu, država ide u dobrom smjeru te optužuju one koji ne misle tako. Kao razlozi za zadovoljstvo postojećim stanjem navode se turistički rezultati i […]

Hrvatska dobrih i loših vibracija: Je li probleme moguće rješavati samo u ozračju optimizma?

Pitanje koje se sve češće postavlja i u javnom političkom prostoru jest imamo li u Hrvatskoj trenutno više razloga za optimizam ili pesimizam. Vlada je stava da treba poticati optimizam jer, ističu, država ide u dobrom smjeru te optužuju one koji ne misle tako. Kao razlozi za zadovoljstvo postojećim stanjem navode se turistički rezultati i milijunska investiranja u taj sektor, pa samim time i rekordni pad broja nezaposlenih, zatim prvo rast, a onda stabilnu razinu (stagnaciju) BDP-a, pa najavu nižeg PDV-a, za jedan posto, pokretanje reformi, kakva-takva porezna rasterećenja koja u konačnici znače i više plaće, viši životni standard, potrošnju, rješenja za blokirane do deset tisuća kuna, pa čak i kontroverznu reformu mirovinskog sustava, odnosno odustajanje od 2. stupa. Naravno, u pozitivu se ubraja i spašavanje Agrokora (Lex Agrokor), prema modelu koji navodno prepisuju i neke druge članice EU-a.

Oni koji su ipak pesimističniji, mnogi će reći realniji, izlaze sa svojim protuargumentima. Navode da nam se država ne može oslanjati samo na turizam koji u ukupom BDP-u sudjeluje samo sa 18 posto. Pad nezaposlenosti ne vide u otvaranju novih radnih mjesta i investiranju, nego u sezonskom zapošljavanju, radu na određeno ili na crno, no prije svega masovnom iseljavanju. Po njima bi se rast BDP-a trebao ubrzati, a što se tiče smanjenja PDV-a i poreznih olakšica, sve skupa smatraju nedovoljnim za motiviranje inozemnih i domaćih ulagača. Od reformi ne vide puno toga, pa su i više plaće po njima rezervirane samo za malobrojne, dok većina ne vidi i ne osjeća nikakve promjene, naročito u novčaniku. Rješenja za blokirane navodno su samo slamka spasa, a mirovinsku reformu smatraju prijevarom i pljačkom umirovljenika jer bi se država na taj način domogla najmanje 40 milijardi kuna iz investicijskih fondova. Itd, itd…
Tko je u pravu, a tko ne? Možda je istina negdje u sredini. No s tim se, sigurno je, nikako ne bi složio predvodnik širenja optimističnog ozračja, a to je premijer Andrej Plenković, kao što je i za Milanovićeve vlade bio primjerice uvijek optimističan ministar Branko Grčić. Plenković se nedavno osvrnuo i na svoju izjavu da se osjeća dojam pesimizma u državi, rekavši: “Atmosfera u društvu utječe na raspoloženje ljudi i njihovu perspektivu. Mislim da samo dosljednim, odgovornim radom, bez demagogije, populizma, lažnih nada, reformama na zdravim temeljima možemo ponuditi bolju perspektivu. Prošla je godina pokazala da smo više zaradili nego potrošili. Imamo kontinuirani gospodarski rast, rast BDP-a, smanjivanje javnog duga, radimo na tome da se poveća zaposlenost. Trebamo se malo više fokusirati na pozitivna postignuća, a malo manje na negativna”, zaključio je.

POVOLJNI POKAZATELJI

Na valu optimizma, na Danima poduzetnika 2018. pod motom “Nove prilike za novo desetljeće“, obratio se i premijer te poručio:
– Vlada nastavlja predano raditi na ubrzanom razvoju Hrvatske kroz odgovorne javne financije i bolje korištenje europskih fondova (prošli je tjedan pak izjavio da smo u tome najlošiji od ulaska u EU), na strukturnim reformama radi jačanja konkurentnosti, rastu zaposlenosti, poboljšanju poslovne klime i povećanja ulaganja te je orijentirana na budućnost povezivanjem obrazovanja s tržištem rada, digitalizacijom i novim tehnologijama… Sada idemo u drugu fazu. Obećali smo smanjiti PDV i to ćemo učiniti. Bit ćemo prva vlada koja smanjuje stopu PDV-a za najmanje 1 postotni bod i na taj način želimo pomoći rasterećenju građana i poduzetnika.
Vlada je prihvatila i Nacionalni program reformi za 2018. godinu i plan za iduće trogodišnje razdoblje koji sadrže tri ključna cilja – jačanje konkurentnosti gospodarstva, povezivanje obrazovanja s tržištem rada i održivost javnih financija, odnosno provođenje strukturnih reformi.
Za ostvarivanje tih ciljeva planirano je 59 mjera u 11 reformskih područja. Ovo je pravi okvir i pravi trenutak za provođenje strukturnih reformi – smatra Plenković jer ministri znaju što su strateški prioriteti, dok su gospodarski rast i drugi makroekonomski pokazatelji povoljni. “Očekujem isto tako i izvanredne rezultate u još jednoj turističkoj sezoni koja će sigurno dati dodatni ekonomski poticaj”, zaključio je Plenković.
Inače, u programu za ovu godinu ekonomski stručnjaci projiciraju stopu gospodarskog rasta od 2,8 posto, iduće godine 2,7 posto, a u 2020. i u 2021 godini po 2,5 posto. U Vladi taj okvir ocjenjuju konzervativnim i naglašavaju da su 2016. i 2017. nadmašena očekivanja te da je konzervativni princip imao odjeka u investicijskoj javnosti. U svezi s javnim dugom, osnovi scenarij njegova smanjenja za 12 postotnih bodova do 2021. godine temelji se na gospodarskom rastu, konsolidaciji i aktivaciji državne imovine. Krajem 2017. javni dug iznosio je 78 posto BDP-a. Time je u posljednje dvije godine udio duga u BDP-u smanjen za gotovo šest postotnih bodova, a uštede na kamatama iznosile su dvije milijarde kuna.
Za ovu godinu planira se smanjenje javnog duga na 75,1 posto BDP-a, potom u 2019. na 72,2 posto, a do 2021. na 66 posto BDP-a. Iz današnje perspektive, to je realno, ocjenjuju u Vladi.
Među planiranih 59 mjera u 11 reformskih područja navodi se niz mjera za jačanje konkurentnosti, a u sklopu toga je i porezno rasterećenje, čije detalje tek treba definirati. Prije toga provest će se analiza kako dodatno porezno rasteretiti građane i kompanije do dvije milijarde kuna.

MIROVINSKA REFORMA

Ove godine pristupa se i izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. Tako se u svrhu poticanja dužeg ostanka u svijetu rada razmatra izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju kojom će se postupno ubrzati izjednačavanje dobi za prijevremenu i starosnu mirovinu za žene i muškarce te postupno ubrzati podizanje dobi na 67 godina za žene i muškarce.
Ujedno se razmatra povećanje tzv. penalizacije prijevremenog umirovljenja i proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi i primati mirovinu. Proširenjem kruga umirovljenika koji mogu raditi uz korištenje mirovine omogućit će se još nekim kategorijama umirovljenika da uz mirovinu ostvare dodatan prihod u starosti. Najspornijim se pak čini “ukidanje” 2. mirovinskog stupa, što se smatra zadiranjem u štednju građana, a čime bi se okoristila samo država.
Ponovimo, dakle, sve to lijepo zvuči, ali… sve je i presporo, pa većina građana nema dojam o bilo kakvom napretku i poboljšanju životnog standarda.
Jedna od pesimističnijih je i predsjednica Kolinda-Grabar Kitarović koja, iako pomalo već ulazi u predsjedničku kampanju, za drugi mandat, počesto kritizira rad Vlade, zbog čega između nje i premijera dolazi i do očitih napetosti. Podsjetimo, predsjednica upozorava:
“Mnogi građani osjećaju nepravdu jer sustav nije jednak prema svima, političke elite su se otuđile od naroda pa se čude da bujaju tzv. populističke opcije. No, problem nisu te opcije, problem je što politika mora izići iz zagrebačkih salona i osjetiti što narod želi. Hrvatski narod želi pristojan i normalan život, gdje neće razmišljati mogu li udržavati jedno ili dvoje djece, hoće li ga čekati ovrha ako ne plati račun za telefon, život u kojem će radnik imati pristojnu plaću, a poslodavac biti rasterećen državnih nameta.”
Na kraju zaključak se nameće sam po sebi. Jest da nije sve bajno i sjajno, no defetistima svih vrsta unatoč, ipak nije sve tako crno i bezizlazno kao što nas u to uvjeravaju dežurni pesimisti i crnilu skloni mediji. Naprotiv, puno je dobrih stvari do sada učinjeno na stabilizaciji (Vlada), ali se treba i mora činiti i učiniti još više. Zato svima onima koji histerično ponavljaju kako ništa ne valja, preporučamo da se prisjete riječi američkog predsjednika Kennedyja: “Ne pitajte što zemlja može učiniti za vas, nego što vi činite za nju.” n

Sretni dok je nogometa

Posljednjih dana samo su nogometaši vratili optimizam naciji, a je li sport jedini koji to može te što bi od sportaša mogli naučiti i naši političari, pita se i odgovara sportska psihologinja Renata Barić. Navodi da su sportaši posvećeni cilju, a političari ne mogu odoljeti egu, moći, statusu… Izbornik Zlatko Dalić nije dopustio da se upadne u zamku euforije, jer to podsvjesno vodi do manjeg angažmana i onda se lako dogodi poraz, mišljenja je psihologinja Barić, koja ističe da su “naši sportaši tipični borci. Ni njima ni narodu ništa nije dano, i to nas tjera da više grizemo”. I zato narod voli ne samo hrvatske nogometaše, koji trenutno briljiraju na Svjetskom prvenstvu, nego sve. A i istraživanja pokazuju da dobro utječe na psihu kad se identificiramo s nacionalnom momčadi i sportski navijamo.

PODIJELI NA:
  • googleplus
  • linkedin
  • tumblr
  • rss
  • pinterest
  • mail

Napisao tsunami

Komentirano 0 puta

Komentiraj

Svrbi jezik, ha?
Tipkaj!

Leave a Reply